Sponzorirana priča

Razbijanje četiriju zabluda o hipertrofičnoj kardiomiopatiji (HCM)

Dobijte prave informacije o ovoj uobičajenoj genetskoj bolesti srca

• Autor: Bristol Myers Squibb
• Ažurirani datum:

Hipertrofična kardiomiopatija, također poznata kao HCM, najčešće je genetsko stanje srca i može utjecati na strukturu i funkciju srca, uzrokujući zadebljanje i ukrućenje stijenki srčanog mišića, što otežava srcu pumpanje krvi. Procjenjuje se da HCM pogađa 1 od 500 osoba, a taj broj može doseći čak 1 od 200.*[1],[2]

Istraživači poput dr.sc. Jil Tardiff, profesorice biomedicinskog inženjerstva, medicine te stanične i molekularne medicine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Arizoni i plaćenog glasnogovornika Bristol Myers Squibba, opsežno su proučavali HCM u proteklih nekoliko desetljeća i razumjeti važnost raščišćavanja uobičajenih zabluda.

Zabluda #1: HCM je lako dijagnosticirati

Približno 100 000 pacijenata u Sjedinjenim Državama ima dijagnozu HCM-a, što sugerira da bi otprilike 85% moglo ostati nedijagnosticirano.^ Je li dio razloga za ovaj jaz u dijagnozama? 'Postoje i druga stanja koja imaju simptome slične onima HCM-a, tako da može biti teško postaviti točnu dijagnozu', kaže dr. Tardiff. Simptomi poput otežanog disanja, vrtoglavice, lupanja srca i ošamućenosti mogu signalizirati HCM, ali također mogu pratiti mnoge druge zdravstvene probleme, poput tjeskobe, astme, hipertenzije ili bolesti koronarnih arterija.

HCM također uvelike varira od pacijenta do pacijenta, što dijagnozu može učiniti izazovnom. Dr. Tardiff objašnjava da simptomi nisu uvijek dosljedni - neki ih pacijenti mogu osjetiti jedan dan, a sljedeći dan ih uopće ne osjetiti. Neki ljudi uopće nemaju simptome (ali su možda identificirani genetskim testiranjem ako član obitelji ima bolest), drugi mogu imati umjerenu progresiju bolesti, a treći mogu imati akutne simptome. Zbog svih ovih razloga, HCM može biti teško dijagnosticirati. Pomaganje ljudima da razumiju bolest i kada bi trebali razgovarati sa svojim liječnikom o svojim simptomima važan je prvi korak u prepoznavanju HCM-a.

Zabluda #2: HCM uglavnom pogađa mlađe sportaše

HCM često dospijeva na naslovnice vijesti kada mladi sportaš iznenada umre tijekom bavljenja sportom zbog nedijagnosticiranog HCM-a, što je neke moglo navesti na pretpostavku da bolest uglavnom pogađa mlađe sportaše (stopa incidencije iznenadne srčane smrti javlja se u manje od 1% pacijenata s HCM-om godišnje).[3] Iako su ovi incidenti nedvojbeno tragični i razumljivo se ističu u glavama ljudi, oni ne govore cijelu priču.

U stvarnosti, HCM može utjecati na bilo koga ‒ bez obzira na dob, spol ili etničku pripadnost. Dr. Tardiff objašnjava da se HCM može pojaviti u kasnoj adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi. 'U svojoj praksi susrećem se sa svima, od 20 do 85 godina - muškarcima i ženama', kaže dr. Tardiff. 'Proširuje raspon.'

Zabluda #3: HCM ima visoku stopu smrtnosti

'Prvo što pitam svoje pacijente je: 'Jeste li guglali?'', kaže dr. Tardiff. 'A ako imaju i [vidjeli su informacije koje ukazuju na visoku stopu smrtnosti], uvjeravam ih da imaju sva očekivanja da se može raditi o bolesti kojom se može upravljati.' Dok je rizik od iznenadne srčane smrti rijedak, još uvijek je značajno veći i za mlađe i za starije ljude koji imaju HCM u usporedbi s općom populacijom, smatra se da je ukupna stopa smrtnosti samo 0,5%. ^†

Iako postoje razorne priče o ljudima koji su iznenada izgubili život zbog HCM-a, postoje mnogi drugi primjeri ljudi koji žive punim životom s HCM-om. Poput mnogih bolesti, rana dijagnoza je ključna, kao i pronalaženje pravog stručnjaka koji će nadgledati vašu skrb. Kada se bolest rano otkrije i kardiolog izradi personalizirani plan liječenja, bolest se može kontrolirati.

Simptomi koji se najčešće povezuju s HCM-om mogu uključivati ​​iznenadnu nesvjesticu, otežano disanje i bol u prsima, osobito tijekom ili neposredno nakon napora ili vježbe. Ako imate bilo koji od ovih simptoma ili ako je nekome u vašoj obitelji dijagnosticiran HCM, važno je da razgovarate sa svojim liječnikom kako biste saznali više. Simptomi mogu biti reprezentativni za mnoga stanja. Samo liječnik može odrediti ukazuju li ovi simptomi na HCM ili na neko drugo stanje.

Zabluda #4: Dijeta i tjelovježba mogu spriječiti HCM

Pravilna prehrana i tjelovježba mogu uvelike pomoći u zaštiti od uobičajenih stanja i bolesti, kao što su visoki krvni tlak, dijabetes i moždani udar, ali ne mogu spriječiti HCM. Za nekoga s HCM-om, kada razmatra dijetu i tjelovježbu, važno je sa svojim liječnikom razgovarati o planu koji vam najbolje odgovara.

Zašto je važno razjasniti uobičajene zablude

Iako je razumljivo da se mogu pojaviti pogrešne predodžbe o HCM-u, dr. Tardiff kaže da je ključno odvojiti vrijeme da ih odbacimo, pogotovo jer naše znanje o bolesti nastavlja rasti. “Zablude o HCM-u mogu nepotrebno uplašiti pacijente”, kaže ona. 'Neki pacijenti koji su upućeni meni neprestano otkazuju termine [iz straha].' To može dovesti do kašnjenja u dobivanju skrbi koja im je potrebna.

Posjetiti CouldItBeHCM.com naučiti više.

Izvori:

Nacionalna medicinska knjižnica

* Studija CARDIA (objavljena 1995.) multicentrična je ehokardiografska studija koja se temelji na američkoj populaciji na 4111 ispitanika (u dobi od 23 do 35 godina), identificirala je prevalenciju HCM-a kao 1:500 ljudi u općoj populaciji. Semsarianova publikacija iz 2015. identificirala je da bi prevalencija nositelja HCM gena mogla biti čak 1:200.

^ Na temelju analize baze podataka tvrdnji ICD-9 iz 2013. (N = 169 089 614) koja je procijenila/zaključila: 1. ~ 600 000 pacijenata s nedijagnosticiranim HCM-om (na temelju pretpostavke analize da 1 od 500 prevalencija predstavlja klinički neprepoznate slučajeve), 2. ~ 100 000 pacijenata s dijagnosticiranim HCM-om (na temelju popisa stanovništva SAD-a 2013. i omjera 59 009 pacijenata sa zahtjevom za HCM u odnosu na ukupni N, stratificiranih prema dobi/spolu), i 3. ~700 000 ukupna prevalencija HCM-a u SAD-u.

^† Podaci iz baze podataka ShaRe registra (Sarcomeric Human Cardiomyopathy Registry) uspoređeni su s bazom podataka Centra za kontrolu i prevenciju bolesti WONDER kako bi se procijenile stope smrtnosti općeg stanovništva SAD-a od 1999. do 2014. godine.

[1] Maron BJ, Gardin JM, Flack JM, Gidding SS, Kurosaki TT, Bild DE. Prevalencija hipertrofične kardiomiopatije u općoj populaciji mladih odraslih osoba. Ehokardiografska analiza 4111 ispitanika u studiji CARDIA. Cirkulacija. 1995;92(4):785-789.

[2] Semsarian C, Ingles J, Maron MS, Maron BJ. Nove perspektive o prevalenciji hipertrofične kardiomiopatije. J Am Coll Cardiol. 2015;65(12):1249-1254.

[3] O’Mahony C, Elliot P, McKenna W. Iznenadna srčana smrt kod hipertrofične kardiomiopatije. Cirkulacija: aritmija i elektrofiziologija. 2013;6(2):443–451.

---